Honore de Balzac

Honoré de Balzac – biobibliografija

Honoré de Balzac (Tours, 20. svibnja 1799. – Pariz, 18. kolovoza 1850.) bio je francuski književnik i jedan od najvažnijih predstavnika europskog realizma. Potjecao je iz građanske obitelji, studirao pravo u Parizu i kratko radio u odvjetničkim uredima, ali se ubrzo odlučio posvetiti književnosti. Prve romane objavljivao je pod pseudonimima, a okušao se i u izdavaštvu i tiskarstvu. Poslovni neuspjesi ostavili su mu velike dugove koji su ga pratili gotovo cijelog života.

Balzac je bio iznimno produktivan pisac, poznat po intenzivnom radu i dugim noćima provedenim uz rukopise i velike količine kave. Njegova književna ambicija bila je stvoriti sveobuhvatnu sliku francuskog društva prve polovice 19. stoljeća. Većinu svojih romana i pripovijedaka povezao je u monumentalni ciklus Ljudska komedija (La Comédie humaine), zamišljen kao svojevrsna književna anatomija društva.

U njegovim djelima pojavljuju se pripadnici gotovo svih društvenih slojeva – aristokrati, bankari, trgovci, činovnici, umjetnici, studenti, kriminalci i siromašni građani. Posebnost njegova književnog svijeta čine likovi koji se ponovno pojavljuju u različitim romanima, čime pojedinačna djela postaju dijelovi velike i međusobno povezane cjeline.

Među najpoznatijim Balzacovim djelima nalaze se Otac Goriot (1835.), Eugénie Grandet (1833.), Izgubljene iluzije (1837.–1843.), Rođakinja Bette (1846.), Rođak Pons (1847.), Sjaj i bijeda kurtizana, Šagrenska koža (1831.) i Ljiljan u dolu (1836.). Njegovi romani osobito istražuju moć novca, društveni uspon, ambiciju, ljubav, obiteljske odnose i sukob pojedinca s društvenim poretkom.

Godine 1850. oženio se Ewelinom Hańskom, poljskom plemkinjom s kojom se godinama dopisivao. Umro je u Parizu samo nekoliko mjeseci nakon vjenčanja.

Balzacova sposobnost preciznog promatranja društva, psihološkog oblikovanja likova i povezivanja osobnih sudbina s ekonomskim i društvenim okolnostima snažno je utjecala na razvoj modernog europskog romana. Njegova Ljudska komedija ostaje jedan od najopsežnijih i najambicioznijih književnih projekata 19. stoljeća.