Milan Šenoa

Hrvatski geograf i književnik (Zagreb, 2. VII. 1869 – Zagreb, 16. XI. 1961). Sin A. Šenoe. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao 1895. Predavao u Hrvatskoj dramatskoj školi (1896–97). Bio je profesor geografije klasične gimnazije u Zagrebu (1892–1910). Od 1910. docent, od 1913. izvanredni, a od 1917. do 1940. redoviti profesor Filozofskoga fakulteta. Od 1922. do 1940., kada je umirovljen, predstojnik Geografskoga zavoda, a od 1927. odjela koji se bavi regionalnom i socijalnom geografijom (antropogeografija). Objavio je pedesetak radova iz fizičke, regionalne i socijalne geografije, mnogo putopisa i popularnih geografskih članaka. Najznačajniji su mu geografski radovi Rijeka Kupa i njezino porječje (1895), Pontsko-jadranska razvodnica (1900) i Tipovi naših gradova (Die Typen unserer Städte, 1930). U književnosti se javio novelom Njuta (1890), nadahnutom Sumbatovljevom dramom Okovi. U zagrebačkom kazalištu izvedena su mu dramska djela Kako vam drago (1893), Kneginja Dora (1897), Sveta laž (1901), Časak žalosti (1904), Nevjerojatan događaj (1904), Ban Pavao (1904) i Izgubljeni (1910). Vezan uz tradiciju realizma, ali i inovatorstvo moderne, svojim je raznorodnim stvaralaštvom pridonio stvaralačkomu pluralizmu na prijelazu dvaju stoljeća (parodijske komedije Kako vam drago, Hamlet, Kralevič Marko aliti pervi horvacki sokol i dr.; tragedije Kneginja Dora, Ban Pavao; ep Robovi, 1908; Dijalozi i dramoleti, 1914; romani Iz kobnih dana, 1914., i Posljednji krstaši kralja Andrije, 1932; kraće proze Exodus, 1904., i Kvarnerske pripovijesti, 1912). Ocu je posvetio biografsku prozu Moj otac (1933).

Citiranje: Šenoa, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 31. 10. 2023.