Joža Horvat

Hrvatski pripovjedač i putopisac (Kotoriba, 10. III. 1915 – Zagreb, 26. X. 2012). Studirao pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Drugi svjetski rat proveo je kao aktivni antifašistički borac. Od 1945. bio je član uredništva časopisa Republika, radio kao tajnik Matice hrvatske, poslije djelovao kao profesionalni književnik. Dva je puta, 1965. i 1973., brodovima Besa i Modra lasta putovao oko svijeta, što je postalo temom njegovih putopisa. Objavio roman Sedmi b (1939), a tijekom i nakon II. svjetskog rata pisao duhovite crtice i pripovijesti o ratnom i mirnodobnom životu (Za pobjedu, 1945; Prst pred nosom, 1947; Pripovijetke, 1951; Rasprodaja savjesti, 1957; Ni san, ni java, 1958; Abeceda ludih želja, 1960). U ratnome romanu Mačak pod šljemom (1962), po kojem je snimljena i istoimena TV serija, kreirao lik izvana gruba, a osjećajna junaka iz naroda. Najznačajnija su mu djela putopisi: brodski dnevnik Besa (1973) i Molitva prije plovidbe (1995), u kojoj spaja različite žanrovske obrasce (putopis, esej, lirska proza, anegdota, autobiografski zapis) i uobličava putopisnu retrospektivu svih svojih plovidba. Doživljaji s putovanja morem teme su i romana za djecu i mladež, Operacija »Stonoga« (1982) i Waitapu (1984). Mladima su namijenjeni i romani Dupin Dirk i lijena kobila (1997) i Svjetionik (2000). Napisao je i nekoliko komedija, drama i filmskih scenarija. Godine 2005. objavio je autobiografiju Svjedok prolaznosti. Zbog specifičnoga humora koji prati i najtragičnije životne situacije, kritika njegovu prozu često uspoređuje s onom Slavka Kolara.