Dragoslav Srejović

Dragoslav Srejović (Kragujevac, 8. listopada 1931. – Beograd, 29. studenoga 1996.) bio je istaknuti srpski arheolog, povjesničar umjetnosti i kulturni antropolog. Studij arheologije završio je 1954. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1964. doktorirao s temom o neolitskoj i eneolitskoj antropomorfnoj plastici u Jugoslaviji. Od 1958. predavao je prapovijesnu arheologiju na istom fakultetu, a 1970. postao je redoviti profesor. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) od 1974., a od 1994. obnašao je dužnost potpredsjednika SANU-a.

Srejović je vodio arheološka istraživanja na 67 lokaliteta u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, uključujući Lepenski Vir, Vlasac, Gamzigrad (Feliks Romuliana), Šarkamen i Divoštin. Njegovo najpoznatije otkriće je lokalitet Lepenski Vir, koji je predstavio kao jedinstvenu mezolitsku kulturu s monumentalnom skulpturom.

Objavio je više od 200 znanstvenih radova, preko 20 monografija i desetke kataloga. Među najznačajnijim djelima su: Lepenski vir (1969.), Europe's First Monumental Sculpture (1972.), Rečnik grčke i rimske mitologije (1979., s A. Cermanović-Kuzmanović) i Leksikon religija i mitova drevne Evrope (1992.).

Za svoj rad dobio je brojne nagrade, uključujući Oktobarsku nagradu grada Beograda (1977.) i Sedmojulsku nagradu SR Srbije. Svojim istraživanjima i publikacijama značajno je pridonio razumijevanju prapovijesnih kultura Balkana te ostavio neizbrisiv trag u arheološkoj znanosti.