Andre Mohorovičić

Hrvatski arhitekt i povjesničar umjetnosti (Križevci, 12. VII. 1913 – Zagreb, 17. XII. 2002). Diplomirao u Zagrebu na Tehničkome (1935) i Filozofskome fakultetu (1938). Doktorirao u Ljubljani (1963) temom O kategorijama apsolutnoga i relativnoga u teoriji arhitekture. Predavao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (1945–83); bio je redoviti član HAZU (od 1962) i glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti (1959–66). Dobio je Nagradu za životno djelo za znanost (1979) i Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1982). Njegovi se znanstveni radovi temelje na metodi sintetske analize, kojom se služio i poslije u teorijskome pristupu arhitekturi i urbanizmu (Teorija arhitekture: prilog analizi nekih osnovnih problema teorije arhitekture, 1975). Osobitu pozornost obraćao je sustavnomu proučavanju graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske (Istra, Kvarner, Mljet, Rab, Slavonija) i zaštiti spomenika kulture (Graditeljstvo u Hrvatskoj, 1992).