Eugen Kumičić
Hrvatski književnik (Brseč, 11. I. 1850 – Zagreb, 13. V. 1904). Studij povijesti, zemljopisa i filozofije završio u Beču 1873. God. 1874. bio je suplent u splitskoj gimnaziji, 1875. otišao je na dvogodišnji studijski boravak u Pariz, gdje je na izvoru čitao Zoline programatske tekstove te upoznao ne samo naturalističke ideje i programe nego i tadašnju trivijalnu književnost. Od 1879. živio je u Zagrebu. Do 1883. bio je gimnazijski profesor, a nakon toga, kao radikalni starčevićanac, posvetio se političkom životu te postao zastupnik Stranke prava u Hrvatskome saboru. Uređivao je pravaške listove i časopise: Hrvatsku vilu, Slobodu i Hrvatsku. Pisao je i pod pseudonimom Jenio Sisolski. Slijedeći praksu europskih prozaika, Kumičić je 1883., kada je već imao nekoliko objavljenih romana (Olga i Lina, 1881; Jelkin bosiljak, 1881; Primorci, 1882), u Hrvatskoj vili objavio programatski tekst O romanu, u kojem se zauzimao za teme iz zbiljskoga života. Zolin utjecaj osjeća se ponajviše u romanu Olga i Lina, prema mišljenju kritičara prvom hrvatskom naturalističkom romanu, svojevrsnoj ranoj inačici Zoline Nane. Radnja je smještena u mondena kupališta, salone građanskog Beča i Zagreba, dobrota je vezana uz Hrvaticu, a prijetvornost je glavna odlika tuđinke Line. I u ostalim su Kumičićevim romanima negativni junaci redovito stranci. Tematiziranje ljubavne veze između čedne djevojke i poštena mladića stalno je mjesto njegove romaneskne produkcije, osobito romana s građom iz istarskoga života (Jelkin bosiljak; Začuđeni svatovi, 1883; Preko mora, 1889; Teodora, 1889). Kumičić je prvi romanopisac koji je stvorio idejno-estetske korelative društvenog romana. Oni su najočitiji u romanima Gospođa Sabina (1883), Otrovana srca (1890), Pobijeljeni grobovi (1896). I kad je to činio, Kumičić je naturalizam crpio na razini tematskoga sustava, a u izražajnome je gomilao zaplete. Njima je osiguravao novu i zadržavao staru čitateljsku publiku, koja je u to doba još uvijek očekivala isključivo napetu priču. Romanom Gospođa Sabina, najuspjelijim romanesknim štivom, Kumičić je okrenuo hrvatski roman prema realističkoj matrici: dijagnosticiranju društvenih anomalija i prikazivanju stvarnosti, koja postaje daleka slici šenoinskoga patrijarhalnog društva. Prvi je razotkrio filozofiju malograđanskog života. Stilski su najdotjeranija Kumičićeva ratna sjećanja Pod puškom (Balkan, 1886). U tekstovima potresnih naturalističkih detalja iznio je svoje jednogodišnje dobrovoljačko vojničko iskustvo iz rata u Bosni. Veliku popularnost kod čitatelja stekao je povijesnim romanima Urota Zrinsko-Frankopanska (Dom i sviet, 1892–93) i Kraljica Lepa ili Propast kraljeva hrvatske krvi (1902). Kumičićeva pravaška orijentacija, u kojoj je sve bilo podređeno ideji nacionalnoga, došla je u povijesnim romanima do punog izražaja. Zanimale su ga isključivo sudbine velikana nacionalne povijesti, imena koja su stvarala povijest. Opisne dionice romana podsjećaju na viteške epove i romane. Akteri su oslobođeni osobnih priča i ni po čemu ne podsjećaju na likove A. Šenoe, utemeljitelja povijesnog romana u hrvatskoj književnosti. Povijesni dokumenti, kao jasan pokazatelj vjerodostojnosti, citirani su unutar romana i najčešće funkcioniraju kao materijal koji ne komunicira izravno s osnovnom pričom. Kumičić međutim nije mogao odoljeti obogaćivanju povijesne priče mnogim trivijalnijim epizodama kako bi dodatno zabavio čitatelje pa književni povjesničari ističu da je tim postupcima ozbiljno doveo u pitanje i primateljevu vjeru u vjerodostojnost povijesnog sloja romana. Najproduktivniji romanopisac realizma, uz K. Š. Gjalskoga, u dvadesetak godina, od novele Slučaj u sušačkoj Slobodi (1879) do romana Kraljica Lepa, stvorio je bogat pripovjedački opus, podjednako hvaljen i porican, ali uvijek rado čitan.
Citiranje: Kumičić, Eugen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Gospođa Sabina
„Frau Sabina“ ist ein 1979 veröffentlichter Roman von Eugen Kumičić, der komplexe zwischenmenschliche Beziehungen und soziale Normen im Kroatien des späten 19. und frühen 20. Jahrhunderts untersucht.
Gospođa Sabina
Der naturalistische Roman schildert den moralischen Verfall der Zagreber High Society anhand der berechnenden Sabina, deren Gier und Intrigen in den familiären und finanziellen Ruin führen.
Gospođa Sabina
„Gospođica Sabina“ je roman Eugena Kumičića objavljen 1979. godine koji istražuje složene međuljudske odnose i društvene norme u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. veka.
Jelkin bosiljak / Preko mora
Dve priče iz života u Istri: „Jelkin bosiljak” govori o tragičnoj ljubavi i vernosti, dok „Preko mora” prikazuje tešku sudbinu istarskih iseljenika u potrazi za boljim životom.
Kraljica Lepa ili Propast kraljeva hrvatske krvi
Radnja započinje 1075. godine u samostanu sv. Stjepan de Pinis uz prostranu splitsku luku, u doba vladanja kralja Slavića, muža Nede, kćerke kralja Petra Krešimira.
Mladost ludost
Roman „Mladost-ludost“ (1884) prikazuje život mladih ljudi u Dalmaciji krajem 19. veka. Smešten u Zadru, roman prati sudbinu mladog advokata Frana Lukovića, čija strastvena priroda i ishitrene odluke dovode do tragičnih posledica.
Olga i Lina
A naturalistic novel about the conflict between the honest and naive Olga and the callous schemer Lina, whose greed and immorality destroy a noble family and lead to tragic fates.
Otrovana srca / Pobijeljeni grobovi
One of the most prolific Croatian realists and early naturalists with a strong right-wing orientation, in this book he brings together two stories from the Zagreb bourgeois milieu: Poisoned Hearts (1890) and Whitened Graves (1896).
Sirota – roman iz istarskog života
The naturalistic novel follows the tragic fate of the orphan Marica in Istria. Through difficult village life, moral temptations and injustice, the author shows the conflict between honesty and a callous environment.
Teodora
Istorijski roman prikazuje borbu za vlast i spletke na mletačkom dvoru, gde se plemkinja Teodora suočava sa mračnim silama, gramzivošću i političkim manipulacijama.









