Ferdo Čulinović

Ferdo Čulinović (Karlovac, 17. svibnja 1897. – Zagreb, 15. rujna 1971.) bio je hrvatski pravnik, pravni povjesničar, sveučilišni profesor i akademik. Rođen u Karlovcu, djetinjstvo je proveo u Senju gdje je završio gimnaziju. Pravo je diplomirao i doktorirao 1922. na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Radio je kao sudac i javni tužitelj u više gradova Kraljevine Jugoslavije. Godine 1943. pristupio je NOP-u, sudjelovao u radu ZAVNOH-a i poslije rata postao redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao civilno procesno pravo, opću historiju države i prava te historiju države i prava naroda Jugoslavije. Bio je osnivač i prvi direktor Instituta za historiju države i prava. Godine 1962. izabran je za redovitog člana JAZU, a 1966. za dopisnog člana SANU.

Uz opsežan znanstveni rad, Čulinović se u mlađim danima okušao i u književnosti. Godine 1927. u Subotici je objavio zbirku novela Bura, u kojoj je realistički prikazao društvene prilike, sudbine običnih ljudi i pravne teme proizašle iz njegova sudačkog iskustva.

Najveći dio njegova opusa čine znanstvena djela. Najznačajnije su monografije Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. vijeka (I–II), Jugoslavija između dva rata, Stvaranje nove jugoslavenske države, Slom stare Jugoslavije, Seljačke bune u Hrvatskoj i Okupatorska podjela Jugoslavije. Ukupno je objavio oko 48 knjiga i monografija te preko 115 znanstvenih radova. Bio je marksistički orijentiran povjesničar prava čiji su radovi imali velik utjecaj na jugoslavensku historiografiju druge polovice 20. stoljeća.

Dobitnik je Nagrade „Božidar Adžija“ za životno djelo (1967.) i počasnog doktorata Moskovskog državnog sveučilišta (1970.).