Niccolò Machiavelli

Niccolò Machiavelli, talijanski politički mislilac, diplomat, povjesničar, književnik i dramatičar, rođen je 3. svibnja 1469. u Firenci, gdje je i umro 21. lipnja 1527. Smatra se jednim od utemeljitelja moderne političke filozofije i političke znanosti, a njegovo ime postalo je sinonim za pragmatično promišljanje vlasti, moći i državničkog djelovanja.

Od 1498. do 1512. obnašao je dužnost tajnika Firentinske Republike, sudjelujući u diplomatskim misijama i političkim pregovorima. Nakon povratka obitelji Medici na vlast izgubio je položaj, bio zatvoren i mučen pod optužbom za urotu te se povukao na obiteljsko imanje, gdje se intenzivno posvetio pisanju.

Njegovo najpoznatije djelo, Vladar (Il Principe, napisano 1513., objavljeno 1532.), predstavlja temeljnu raspravu o političkoj moći, vladanju i očuvanju države. Machiavelli analizira odnos političke učinkovitosti i morala, naglašavajući važnost odlučnosti, prilagodljivosti i razumijevanja ljudske prirode. Njegovo razlikovanje pojmova virtù (politička sposobnost i djelotvornost) i fortuna (sreća i nepredvidive okolnosti) zauzima središnje mjesto u njegovoj političkoj misli.

U djelu Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija (Discorsi sopra la prima deca di Tito Livio, 1531.) razmatra republikansko uređenje, građansku slobodu i političke institucije. Napisao je i Umijeće ratovanja (Dell'arte della guerra, 1521.), Firentinsku povijest (Istorie fiorentine, 1532.) te komediju Mandragola (oko 1518.), jedno od značajnih ostvarenja talijanske renesansne dramaturgije.

Machiavellijeva misao označava odmak od srednjovjekovnog shvaćanja politike kao podređene teologiji i tradicionalnoj etici. Njegova djela, obilježena realizmom, povijesnom analizom i istraživanjem mehanizama vlasti, ostavila su trajan utjecaj na političku filozofiju, historiografiju i europsku književnost.