Umberto Eco

Umberto Eco (1932. – 2016.), talijanski književnik, filozof, semiotičar, esejist i sveučilišni profesor, rođen je 5. siječnja 1932. u Alessandriji, a umro 19. veljače 2016. u Milanu. Jedan je od najutjecajnijih europskih intelektualaca druge polovice 20. stoljeća, poznat po povezivanju književnosti, filozofije, povijesti, semiotike i teorije komunikacije.

Studirao je srednjovjekovnu filozofiju i književnost na Sveučilištu u Torinu, gdje je doktorirao radom o estetici Tome Akvinskoga. Radio je na talijanskoj televiziji RAI i u izdavaštvu, a od 1975. predavao je semiotiku na Sveučilištu u Bologni.

Znanstvenu karijeru započeo je djelom Estetički problem kod Tome Akvinskoga (1956.). U knjizi Otvoreno djelo (1962.) istražuje višeznačnost umjetnosti i aktivnu ulogu čitatelja. Među važnim teorijskim radovima ističu se Odsutna struktura (1968.), Rasprava o općoj semiotici (1975.), Lector in fabula (1979.) i Granice tumačenja (1990.).

Svjetsku književnu slavu stekao je romanom Ime ruže (1980.), povijesno-kriminalističkom pričom smještenom u srednjovjekovni samostan. Roman povezuje detektivsku zagonetku, teološke rasprave, filozofiju jezika i pitanje slobode mišljenja.

Slijede romani Foucaultovo njihalo (1988.), o opsjednutosti tajnim društvima i teorijama zavjere, te Otok prethodnoga dana (1994.), koji istražuje vrijeme, prostor i ljudsku spoznaju. U romanima Baudolino (2000.) i Tajanstveni plamen kraljice Loane (2004.) bavi se poviješću, pripovijedanjem, pamćenjem i identitetom.

Posljednji romani, Praško groblje (2010.) i Nulti broj (2015.), razotkrivaju mehanizme političke manipulacije, propagande i proizvodnje lažnih vijesti.

Eco je objavio i brojne eseje, među kojima se ističu Kako putovati s lososom, Povijest ljepote (2004.), Povijest ružnoće (2007.) i Šest šetnji pripovjednim šumama (1994.).

Njegovo stvaralaštvo obilježavaju erudicija, ironija, intertekstualnost, postmodernizam i istraživanje odnosa između znakova i stvarnosti. Umberto Eco ostavio je trajan trag u suvremenoj književnosti, estetici i teoriji kulture, pokazujući kako čitanje i tumačenje oblikuju naše razumijevanje svijeta.