Jean Giono
Francuski književnik (Manosque, 30. III. 1895 – Manosque, 9. X. 1970). Bavio se problematikom modernoga čovjeka, proturječjima suvremene civilizacije, pledirao za spontanost i jednostavnost te tješnju vezu čovjeka s prirodom. Nije dobio ni jednu važnu francusku književnu nagradu, ali je za roman Žetva (Regain, 1930) dobio englesku nagradu Northcliffe. U prvoj romanesknoj trilogiji nazvanoj Pan (1928–30) on je pjesnik Provanse koji povezuje antičku filozofiju sa smirenim i krepkim panteizmom. U Velikome stadu (Le Grand Troupeau, 1931) užasu rata suprotstavlja mir provansalskih polja. Već sljedeća njegova djela (Momak u modrom – Jean le Bleu, 1932; Pjesma svijeta – Le Chant du monde, 1934; Neka moja radost traje – Que ma joie demeure, 1935) dovode do stvaranja pravog »žionizma«, prozračnih romana »bukoličkog anarhizma« s nenametljivom etičkom porukom. Gionov pacifizam izazvao je osudu, jer je bio interpretiran kao potpora vladi u Vichyju. Nakon II. svjetskog rata našao se na crnoj listi Nacionalnoga komiteta pisaca, zbog čega mu je onemogućeno objavljivanje. Nakon razdoblja prisilne šutnje, objavio je romane Husar na krovu (Hussard sur le toit, 1951), Angelo (1958) i dr. Većina djela iz tog razdoblja studije su karaktera; čovječanstvo je oslikano tamnim bojama. Oduševljavao se za film i pisao scenarije (Kralj se dosađuje – Un roi sans divertissement, 1963).
Naslovi u ponudi
Čovjek koji je sadio drveće
Momak u modrom
„Der Junge in Blau“ ist ein autobiografischer Roman von Jean Gion über seine Kindheit in der Provence. Anhand von Erinnerungen an Familie, erste Freunde und die Natur schildert der Autor das Heranwachsen und die Entwicklung des späteren Schriftstellers.
Žetva
Im verlassenen provenzalischen Dorf Aubignane lebt der Einsiedler Panturle. Die Ankunft der jungen Arsula verändert sein Leben und erweckt nach und nach das Dorf wieder zum Leben, das dem Untergang geweiht war. Mit einem Vorwort von Josip Bogner.


