Gabriel Garcia Marquez
Gabriel José García Márquez (Aracataca, Kolumbija, 6. ožujka 1927. - Ciudad de México, Meksiko, 17. travnja 2014.) kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivist. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982.godine. Prva uspješna knjiga bila mu je »Pukovniku nema tko pisati«, objavljena 1961., a slijedio je »Pogreb velike mame« godinu dana kasnije.
Za svoju najslavniju knjigu »Sto godina samoće« pričao je kako mu se dok je prilazio Acapulcu dogodilo svojevrsno otkrivenje i nije znao ni sam zašto, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doživljaj je bio tako cjelovit, da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od riječi do riječi. Romantičnim se temama vratio 1986. knjigom »Ljubav u doba kolere«, snažnom, poetičnom i komičnom pričom o ljubavi na duge staze u kojoj je opisana i priča o ljubavi njegovih roditelja. Uslijedile su »General u labirintu«, »12 hodočasnika« (zbirka pripovjedaka), »Ljubav i drugi demoni«.
Naslovi u ponudi
Sjećanje na moje tužne kurve
Ljubav je uvijek bila najvažnija tema proznog opusa Gabriela Garcíe Márqueza. No, u njegovom novom romanu Sjećanje na moje tužne kurve ovaj pisac slavi ljubav na najduhovitiji način dosada.
Sto godina samoće
A chronicle of seven generations of the Buendía family in the isolated village of Macondo. Through the family's rise and fall, Márquez portrays the destiny of Latin America, intertwining reality, magic, and inevitable solitude.
Zla kob
The novel is told as a journalistic reconstruction of the murder of Santiago Nasar. The story takes place in a small Caribbean town, where everyone knows in advance that Santiago will be killed by the Vicario brothers – Pedro and Pablo – in order to defen


