Vasko Popa

Srpski književnik (Grebenac kraj Vršca, 29. VI. 1922 – Beograd, 5. I. 1991), studirao u Beogradu, Bukureštu i Beču, diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1949); bio urednik izdavačke kuće Nolit (1954–79). Od 1950. objavljivao pjesme u Književnim novinama i Borbi. Pod utjecajem narodne poezije te nadrealizma, u pjesmama je spajao elemente groteske, fantastike i dosjetke; teme su pjesama nebeski i podzemni svjetovi te mitovi iz podsvijesti i svakodnevice. Slaganjem usmenoga naslijeđa, aforizama, poslovica i zagonetki stvorio je moderan pjesnički jezik, sažet i lapidaran. Za života je objavio osam zbirki, koje čine krug i nose znamenja: Kora (1953), Nepočin-polje (1956), Sporedno nebo (1968), Uspravna zemlja (1972), Vučja so (1975), Kuća nasred druma (1975), Živo meso (1975) i Rez (1981); prevedene su na pedesetak jezika. Priredio je antologije narodnih pjesama (Od zlata jabuka, 1958), pjesničkoga humora (Urnebesnik, 1960) i pjesničkih vizija (Ponoćno sunce, 1962).