Premještanje snova

Gabrijela, Anastazija i Katarina. Tri žene i tri supruge. Tri života i tri laži.

Gabrijela ima naizgled savršen život. Ona je učiteljica, ima dobroga i nježnoga supruga, ali odlazi od njega jer ne može podnijeti demone prošlosti. Anastazija je kućanica kojoj je muž umro, živi sama, bez rodbine i prijatelja – cijeli život bila je sluškinja svome posesivnom, agresivnom mužu. Dok promatra susjede skrivena iza zavjesa, želi samo izravnati račune i otići s ovoga svijeta smirena. Katarina je radnica u vešeraju koja pokušava pronaći radost života za sebe i svoga sina Davida, no ne može jer se boji, jer bježi od muža zlostavljača. Njihovi će se životi ispreplesti, Katarina će se sa sinom doseliti u kuću svoje tetke Fanike i u Anastazijino susjedstvo, a Gabrijela će postati Davidova učiteljica. Sve tri žene imale su snove koje nisu ostvarile, svaku je izdao onaj kojeg su voljele, onaj koji im je trebao biti potpora. Svaka od njih upravo je u okrilju doma najviše patila, a njihove su muškarce štitili rodbina, prijatelji, društvo... Premještanje snova premješta nas u “nevidljivi” svijet do nas, svijet kojemu i sami (ne)svjesno pripadamo i koji moramo mijenjati.

“Sve dok naše mrve ne nestanu. Dok ih ne rastope razrjeđivači i otopine. Naše otpale vlasi i našu perut. Dok ne nestane miris koji je utisnut u zidove, podove i stropove. Dječaku će biti zabavno promatrati majstore popravljače. Neće se sjetiti naše igre. Kad se pojave majstori, ja ću zauvijek potonuti u zaborav. Ni njemu neće ostati uspomena na mene. Majstori će mu biti zanimljiviji. Pušit će na prozoru i odbacivati opuške u dvorište male kuće. Možda zazviždati za njegovom majkom ili njemu dobaciti kakvu šalu. Takvi su majstori. Nije ih briga. Oni su tu da rastavljaju i sastavljaju prostore. Zaduženi su da naši tragovi nestanu zauvijek.”