Bijelo se pere na devedeset
Autobiografski roman Bijelo se pere na devedeset potresna je i dirljiva literarna priča o suočavanju s bolešću, prolaznošću i strahovima. To je i priča o ljubavi - između kćeri i majke, brata i sestre, unuka i bake, djevojke koja odrasta i mladića...
Od prvih stranica romana u društvu djevojčice Bronje selimo se u sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, gdje nas ona upoznaje sa svojom obitelji: obožavanom majkom Mitom, tatom Janezom, četiri godine mlađim bratom Rokom i Dadom, bakom s majčine strane. Ta mala zajednica živi u Ljubljani, gdje su i Bronjini i Rokovi ujaci i tetke i obiteljski prijatelji. Emocija koja prevladava u ovom malom domaćinstvu jest bliskost, i to posebno ona između pripovjedačice Bronje i njezine majke, kojoj se ovo djelo i obraća. Vedro i razigrano vrijeme djetinjstva zatišje je pred buru jer su se tamni oblaci smrti nadvili nad cijelu obitelj. Munjevitom brzinom Bronjin svijet potresa dijagnoza njezine majke.
Bronja se kao četrnaestogodišnjakinja nađe u središtu vrtloga – dovoljno odrasla da razumije što se događa, no nedovoljno odrasla da bi na nastalu situaciju imala ikakav utjecaj. Bijelo se pere na devedeset pronicljiv je roman o iskustvu bolesti i gubitka, krhkosti međuljudskih odnosa, borbi za život, nadi i beznađu, strahu, patnji i potrazi za svijetlom točkom u mrklom mraku.
Bijelo se pere na devedeset šokantan je šaljiv i nadahnjujući roman koji opisuje životnu priču pripovjedačice koja je odrasla u 1970-im i 1980-ima. Njezin dječji svijet čine njezina obitelj, emisija More i pomorci, Gavrilović i prijenos sarajevske Olimpijade. No, dok govorimo o gore navedenom, autobiografski roman je prvenstveno priča o odrastanju, suočavanju s gubitkom i bolešću, priča o udomaćivanju straha i svemu onome što ne želimo vidjeti dok se s tim neminovno suočimo.
Jedan primjerak je u ponudi
