Kiklop

Melkior, nesiguran i introspektivan, bježi od stvarnosti u svijet snova, fantazija i alkoholizma. Njegova opsesija glumicom Vivijanom, koja simbolizira nedostižnu ljepotu, i sukobi s prijateljima, poput boemskog Maestra i anarhičnog Uga, odražavaju njegovu unutarnju rastrzanost. Roman istražuje teme egzistencijalne tjeskobe, straha od rata i moralnih dilema, dok Melkior pokušava izbjeći vojni poziv, suočen s vlastitom kukavičlukom. Likovi poput Don Fernanda, simbola autoriteta, i Enigme, misteriozne figure, dodatno kompliciraju njegov svijet.

Marinkovićev slojeviti narativ, inspiriran Joyceovom Uliksom, koristi monologe, asocijacije i mitološke aluzije, posebno na Kiklope iz grčke mitologije, simbolizirajući ograničen pogled na stvarnost. Jezik je bogat, ironičan i pun simbolike, a Zagreb je prikazan kao labirint u kojem Melkior luta. Roman kulminira u Melkiorovoj odluci da se suoči s ratom, no ostavlja pitanje njegove sudbine otvorenim.

Kiklop je duboka analiza ljudske psihe, društva u krizi i umjetnosti, slaveći složenost pojedinca u vremenima neizvjesnosti.