Tako je govorio Zaratustra: knjiga za sve i ni za koga
Nietzsche u Zaratustri stvara poetski, biblijski stilizirani roman-filozofski traktat, inspiriran perzijskim prorokom Zaratustrom. Ovo remek-djelo, najavljujući "smrt Boga" i dolazak nadčovjeka, pisano je u vrtložnom jeziku metafora, pjesama i aforizama.
Zaratustra silazi s planine nakon desetogodišnje samoće gdje je razmišljao o "vječnom povratku" – ideji da se život ponavlja vječno, pa čovjek mora živjeti tako da želi svaki trenutak ponoviti. U gradu propovijeda narodu: "Bog je mrtav! Čovjek je most između zvijeri i nadčovjeka – premošćivanje, ne cilj!" Ljudi ga ismijavaju, a on luta, susrećući učenike i kritičare.
U prvoj knjizi Zaratustra uči o tri metamorfozi duše – deve (opterećenost), lavu (poricanje) i djetetu (stvaranje). Kritizira kršćanstvo kao nihilizam, slaveći rat, strast i instinkte. Druga knjiga: U šumi, Zaratustra predviđa "posljednjeg čovjeka" – prosječnog, zadovoljnog roba bez ambicija – nasuprot nadčovjeku koji afirmira život. Treća knjiga: Na planini, dijeli vizije – "volja za moći" kao osnovna sila, kritizirajući jednakost i sažaljenje. Četvrta knjiga: U pećini susreće "viši tip" – plemenite duše, ali i lažne proroke; završava himnom noći i ponovnim silaskom u svijet.
Teme su afirmacija života, kritika morala roba (kršćanski, socijalistički), vječni povratak kao etički test, nadčovjek kao stvaralac vrijednosti. Nietzscheov stil – profetski, ritmički – utječe na modernu, od egzistencijalizma do postmodernizma, ali i opasno se zloupotrebljava (nacizam). Knjiga je himna slobodi duha: "Čovječe, ostani vjeran zemlji!"
Dva primjerka su u ponudi
