Najsmo luđi: Grafiti i subkultura

U vremenu kada se ruše donedavno naizgled trajni zidovi (ZID MOŽDA NIJE SJAJAN ALI JE VRLO TRAJAN – Berlin) ti mladi ljudi svojim grafitima i na svoj način (kao da) pokušavaju graditi – poručiti nešto i “pozdraviti nekog”, ostvariti nekakav kontakt sa svojim vršnjacima i bešćutnim svijetom koji ih oplakuje. Izvjesno je – u tome su uspjeli jer su svojom ranjivošću, zaogrnutom prividom dešpretane hladnoće, dodirnuli nas, a možda i vas – čitaoce ove knjige. I zato, neizmjerno hvala Sveti Punkeru, Braji, Adamu, Azri, Jerriju, Ivici, Paru, Nikiju, Nadi, Šarlu, Žohiju, Veli, Jeli, Morrisonu, Ambrozu, Dami, Žari, Falaku, Željku, Kvasi, pok. Brli i svima onima koji su, pripadali đirevima i generaciji sretnika ili ne, na razne načine pomogli ovo istraživanje. Mnogo hvala i našoj Danijeli za njenu umješnost i upornost, bez koje bi ova studija bila siromašnija. Posebnu zahvalnost dugujemo Profesoru – čovjeku koji za nas i naš rad često ima više vremena nego za sebe i sve ono čime se bavi. Anči, Bul i Lale