Logika smisla

Logika smisla (1969.) jedno je od najslojevitijih i najutjecajnijih Deleuzeovih djela iz njegova ranijeg razdoblja. Knjiga se sastoji od 34 serije (poglavlja) koje na paradoksalan i lucidno-poetski način istražuju što je to smisao (sens) i kako on nastaje.

Deleuze razlikuje tri razine: dubinu (tijela i miješanje), površinu (događaji) i visinu (predstavljanje). Smisao nije u dubini stvari niti u visini ideja, nego se događa na površini – kao događaj (événement), čisto bestjelesna, idealna entiteta koja se ne poklapa ni s fizičkim stanjem stvari ni s propozicijama jezika.

Djelo obiluje analizama stoika, Lewisa Carrolla (Alice u Zemlji čudesa), Melanie Klein, Nietzschea i drugih. Deleuze razvija originalnu filozofiju događaja, paradoksa, besmisla i serije, te uvodi važne razlike između smisla i označitelja, označenog i označavanja. Posebno je snažan završni dio o “dinamičkoj genezi” smisla i ulozi “tijela bez organa”.

Logika smisla predstavlja prijelaz između Deleuzeovih ranijih monografija i kasnijih suradnji s Guattarijem. Stil je briljantan, gust i pun neočekivanih veza – tipično deleuzeovski.

Na hrvatskom je prevedena u izvrsnom prijevodu Marka Gregorića i smatra se jednim od najboljih prijevoda Deleuzea na hrvatski. Knjiga je zahtjevna, ali iznimno poticajna za sve koje zanimaju filozofija jezika, poststrukturalizam, teorija događaja i suvremena francuska misao.