Lirika

Lirika je rijetka zajednička zbirka poezije objavljena kao posebno izdanje časopisa Hrvatska revija (naklada 1000 primjeraka). Knjižica sadrži cikluse četvorice mladih hrvatskih autora: Ivan Dončević – Klonuće: simfonija umiranja, Ivo Kozarčanin – Tuga ljeta, Anton (Antun) Nizeteo – Zelena harfa te Radovan Žilić – Grad na vjetru.

Zbirka predstavlja presjek intimističke i melankolične lirike međuratnog razdoblja. Dončevićeve pjesme odišu sumornim, simboličkim tonovima – motivima smrti, žrtve, tjeskobe, vina i groblja (npr. Ouvertura, Tjeskoba, Crna zastava), s naglaskom na dekadentne i egzistencijalne teme. Kozarčanin u Tugi ljeta slika bujnu, senzualnu prirodu ljeta koja prelazi u tugu i sjećanje, s jakim pejzažnim i autobiografskim elementima (seljački život, očeve cipele, žetva, vinogradi). Nizeteove i Žilićeve pjesme nastavljaju u sličnom duhu – introspektivno, s motivima prirode, vjetra, grada i prolaznosti.

Stil je uglavnom tradicionalan, s modernim lirskim osjećajem – bogata slikovitost, metafore, melankolija i senzualnost. Knjiga je odražavala duh mlađe generacije hrvatskih pjesnika 1930-ih, između tradicije i modernizma, s naglaskom na osobni doživljaj prirode, ljubavi, smrti i prolaznosti. Danas se smatra bibliografskom rijetkošću i važnim dokumentom hrvatske međuratne lirike.