Bijelim rukavicama pjesma dotaknuta

Niska sazdana od godina „sve je duža“, „vrijeme je kopča / prvo sjajna,/ potom hrđava bižuterija“ (8). Krajnja slika u pjesmi višeznačna je, a možemo je tumačiti i kao susret sa smrću: „Ruke sklopljene / na smežuranim prsima/ traže bijele rukavice.“ (8). Traže svjetlost i duhovnost u najtamnijem trenutku. Svjetlost nasuprot tami znana je antiteza u književnosti, posebice u poeziji, i u ovoj zbirci funkcionira u poveznici s gradacijom i obratnom gradacijom, što podrazumijeva, na primjer, jarku sunčevu svjetlost koja se smanjuje i koju „guta noć“, da bi se na odru pojavila u doticanju nove bjeline kako je prikazana budućnost: „svjetlodana Budućnost / za tvoju drugu obalu“. Druga obala samo je jedan od brojnih biblizama (aluzija na prijelaz preko Crvenog mora i preko rijeke Jordan) koji decentno upozoravaju na duhovnu dimenziju zbirke. Tako se na primjer u pjesmi „Ples života“ protagonistica u svom životnom plesu predstavlja kao „Davidova plesačica“, kao plesačica u čast Bogu, što je referencija na opis Davidova plesa što ga je ismijala Mikala prema 1 Ljetopisa 15,29. I sama antiteza svjetlost – tama također je podrijetlom iz Biblije u kojoj ona nosi simbolsko značenje Dobra i Zla. S tog je gledišta razvidno brojno prelamanje svjetlosti i sjena u diskursu ove zbirke, već i u naslovima pjesama: Sjene budućnosti, Pomračenje Mjeseca, Pun Mjesec, Svjetlost, dok se učestalo unutar svih pjesama pojavljuju snopovi svjetlosti iz užarena i personifikacijom oživljena Sunca i, s druge strane, noć, noćne sjene, crna sjena na postaji križnog puta itd. S gledišta kognitivne stilistike, takva antitetička struktura mogla bi uputiti na raspolučenost svijeta i nutarnjeg krajobraza lirske protagonistice u njezinom kretanju za svjetlošću.