Dobra sreća

U knjizi „Dobra sreća” (1993.) Stjepan Lice okuplja niz toplih, lirskih i meditativnih zapisa koji čitatelja pozivaju na zastajanje i dublje promišljanje o temeljnim životnim vrijednostima. Nastala u teškom ratnom razdoblju, ova knjiga donosi prijeko potreban dašak nade, utjehe i pouzdanja, usmjeravajući pogled s izvanjskih nedaća na unutarnje bogatstvo duha. Lice polazi od ideje da se prava „dobra sreća” ne nalazi u izvanjskom izobilju ili izvanrednim događajima, nego u sposobnosti prepoznavanja svetosti i darovanosti u svakodnevnim trenucima — u obitelji, prijateljstvu, osmijehu, oproštenju i skromnosti. Kroz kratke i sadržajne crtice, autor spaja kršćansku duhovnost s obiteljskim iskustvom, dajući teološkim istinama opipljivo, toplo i proživljeno lice. Stil Stjepana Licea odlikuje se jednostavnim, no izrazito poetičnim jezikom koji lako dopire do čitatelja svih naraštaja. Knjiga je doživjela veliku prihvaćenost među čitateljima upravo zbog svoje sposobnosti da u svakodnevnom, običnom životu probudi osjećaj zahvalnosti i ponovno otkrije ljepotu jednostavnog hodanja s Bogom i ljudima.