Tragovi (ne) ljubavi

Nakon iznimnog uspjeha romana Svi me vole samo ja sebe ne mogu i Ljubav je pobijedila, Đuro Zrakić u romanu „Tragovi (ne)ljubavi” (2005.) nastavlja svoj prepoznatljivi književni rad usmjeren na obiteljsku i duhovnu tematiku. Radnja romana prati sudbine članova jedne obitelji i ljudi iz njihove okoline, stavljajući u oštar kontrast tragove koje u ljudskim životima ostavljaju nesebična ljubav s jedne, te sebičnost, zanemarivanje i mržnja s druge strane. Zrakić vješto pripovijeda o problemima suvremenog odgoja, poremećenim obiteljskim odnosima, posljedicama utrke za materijalnim bogatstvom te otuđenosti mladih. Kroz dramatične životne preokrete i iskušenja svojih likova, autor pokazuje kako nedostatak ljubavi u obitelji stvara duboke emotivne rane i duhovne pustoši, dok istinska kršćanska ljubav, praštanje i povratak vjeri imaju moć zaliječiti i najteže životne traume. Napisan pristupačnim, živim i emotivnim stilom, roman ne teži estetskom eksperimentiranju već izravnom dopiranju do čitateljeva srca. Zbog svoje snažne moralne, odgojne i duhovne poruke, djelo je naišlo na iznimno dobar odaziv čitateljske publike i ostalo prepoznatljiv dio suvremene pučke kršćanske književnosti.