Djela Augusta Šenoe - Kanarinčeva ljubovca
"Kanarinčeva ljubovca" (1880.) Šenoina je pripovijest koja se često ističe kao njegova najuspjelija, odnosno kao jedno od najzrelijih njegovih realističkih djela općenito.
Radnja se iz sadašnjosti retrospektivom vraća u prošlost plemenite obitelji Lenić Remetinski kroz priče posljednjeg potomka, starice Amalije. Novela govori o čestoj temi proze 19. stoljeća, a to je propadanje plemstva u vrijeme industrijske revolucije. Ovo je tema o kojoj govori većina djela iz realizma, ali i naturalizma, a ova pripovijetka ima odlike oba književna smjera. Njegovi stilski postupci naginju realizmu, ali su još uvijek vidljivi i tragovi naturalizma. Najvidljivije je to u fizičkim i karakternim osobinama ljudi te opisima interijera i eksterijera.
Pripovijetka je pisana u prvom licu, ali iz dvije perspektive. Prva pripada Šenoi, kao glavnom pripovjedaču. Druga perspektiva je Amalijina, koja u prvom licu pripovijeda o svom životu. Šenoa je gradski službenik koji posjećuje zgradu u kojoj živi starica ne bi li procijenio treba li zgradu srušiti. Sasvim slučajno ulazi u sobu starici i upoznaje se s njom.
Pripovijetka pripada socijalnoj tematici, ali sadrži i elemente povijesne novelistike, koja uzdiže hrvatsku povijesnu baštinu. Naime, Šenoa sebe predstavlja kao velikog ljubitelja hrvatskih starina, što je bila glavna motivacija za pisanje pripovijetke.
Više primeraka je u ponudi
