Umijeće ljubavi
U "Umijeću ljubavi" Fromm tvrdi da je ljubav umjetnost koja zahtijeva znanje, trud i praksu, a ne samo emocija ili slučajna pojava. U suvremenom društvu, ljudi često ljubav shvaćaju kao objekt koji se „nalazi“, a ne kao sposobnost koju treba razvijati.
Fromm ističe da je prava ljubav aktivna snaga – ona ne znači biti zaljubljen, već davati, brinuti, poštovati i poznavati drugoga. Autor razlikuje nekoliko oblika ljubavi: bratska ljubav, majčinska ljubav, erotska ljubav, ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu. Svaka od njih ima svoje psihološke karakteristike, ali sve su međusobno povezane. Zrela ljubav uključuje odgovornost, poštovanje i znanje, a temelj joj je ljubav prema sebi, koja ne znači sebičnost, već zdravi osjećaj vlastite vrijednosti.
Fromm kritizira kapitalističko društvo koje ljubav pretvara u robu – u kojem ljudi „trguju“ osobinama i partnerima kao proizvodima. Umjesto autentične povezanosti, razvija se otuđenje i površnost. Ljubav je, po Frommu, odgovor na problem ljudske egzistencije, potreba da se prevlada izoliranost i ostvari duboka povezanost sa svijetom.
Zaključno, prava ljubav nije pasivno osjećanje već aktivna odluka i disciplina – umijeće koje se, kao i svaka druga umjetnost, uči i usavršava cijeli život.
Jedan primjerak je u ponudi
