Borisav Stanković
Srpski književnik (Vranje, 31. III. 1875 – Beograd, 22. X. 1927), diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, radio kao državni činovnik. Već je u njegovim ranim djelima, zbirkama pripovijedaka smještenima u zavičajni ambijent i nastalima u tradiciji realizma Iz starog jevanđelja (1899), Stari dani (1902) i Božji ljudi (1902), razvidno usredotočivanje na psihu likova karakteristično za njegovo središnje djelo, također s radnjom u Vranju, roman Nečista krv (1910), s fabulom o propasti ugledne obitelji i ponižavajućoj sudbini lijepe junakinje. Komprimirajući iskustva realističke i naturalističke proze, ali i tendencije modernizma, u tom je romanu do vrhunca razradio sklonost analizi ženske psihe i kritici patrijarhalnoga društvenog i obiteljskoga morala koji izopačuje međuljudske odnose. Strukturiran diskontinuiranim retrospekcijama kojima junakinja pripovijedanjem pokušava osmisliti egzistenciju, to je djelo ponajprije roman lika, u kojem su društvene promjene tek refleksi u junakinjinoj svijesti, a u središtu je labilna psihička struktura pojedinca. Pisao je i drame, od kojih je najuspjelija Koštana (1902), s temom bijega iz života bez mladenačkih zanosa i ideala. Posmrtno su mu objavljeni nedovršeni roman Gazda Mladen (1927) i knjiga feljtona Pod okupacijom (1929), o okupiranom Beogradu za I. svjetskoga rata.
Citiranje: Stanković, Borisav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.
Titel im Angebot
Izabrana djela
Koštana - komad iz vranjskog života s pesmama
Nečista krv
Nečista krv
„Unreines Blut“ (1910), Borisav Stankovićs Meisterwerk, ist ein psychologischer Roman, der die Themen Tradition, Leidenschaft, soziale Normen und das tragische Schicksal des Einzelnen in der patriarchalischen Gesellschaft Südserbiens behandelt.
Nečista krv
Nečista krv
Nečista krv
Die Handlung des Romans dreht sich um das schöne Mädchen Sofka.







