Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (1898.–1925.) jedan je od najvažnijih hrvatskih ekspresionističkih pjesnika. Rođen je u Drinovcima (BiH), školovao se u Širokom Brijegu, Mostaru i Zagrebu, gdje je rano počeo pisati i uređivati književne časopise (Vijavica, Juriš). Njegov književni opus kratak je, ali iznimno utjecajan, jer je unio modernističke i ekspresionističke elemente u hrvatsku poeziju. Umro je od tuberkuloze u 27. godini života.
Šimić je bio pjesnik, esejist, književni kritičar i prevoditelj. Njegova najpoznatija zbirka Preobraženja (1920.) donosi sažetu, ritmičku poeziju snažnih emocija, u kojoj prevladavaju motivi smrti, prolaznosti, umjetnosti i čovjekove unutarnje borbe. Njegov pjesnički izraz obilježen je slobodnim stihom, sažetošću i ekspresivnošću.
Najpoznatije pjesme: Opomena, Pjesnici, Smrt i ja, Moja preobraženja, Hercegovina...
Bibliografija:
Preobraženja (1920.) – jedina objavljena zbirka za njegova života; Kritički i esejistički tekstovi objavljeni u časopisima (Juriš, Vijavica); Posthumno objavljeni tekstovi i sabrana djela.
Šimićev doprinos hrvatskoj književnosti ostao je neizbrisiv, a njegova poezija i dalje inspirira mnoge generacije pjesnika.
Titel im Angebot
Pjesme
A selection of poetry by the most important Croatian modern poet. Šimić was the leader of expressionism in Croatian literature, and his poetry is characterized by strong emotions, original expression and philosophical reflections on life, death and art.
Pjesme i eseji
„Pesme i eseji“ A. B. Šimića je posthumna publikacija koja objedinjuje odabrane pesme i eseje jedne od ključnih ličnosti hrvatskog ekspresionizma. Ovaj izbor njegove poezije i eseja uredila je Vesna Krmpotić.
