Život Vivekanande / Univerzalno evanđelje

Vivekanandin moto je bio: trpeljivost i religijski univerzalizam. Tri godine putovanja Novim svijetom, stalni dodir s mišlju i vjerom Zapada, do potpunosti su sazrijevanja doveli njegov ideal univerzalne religije. Vivekananda je osjećao neophodnost cjelovite i duboke reorganizacije velike religiozne i filozofske misli Indije. Njezinu džunglu ideja i isprepletenih oblika trebalo je dovesti u red, a njezine velike sustave klasificirati oko nekoliko čvrstih stupova univerzalnog duha. Uočljivo kontradiktorna poimanja u indijskoj metafizici trebalo je pomiriti i podići most koji će ih, predstavljanjem poredbene karte na kojoj će biti ptikazane sve dodirne točke dubokih gledišta najstarije himalajske škole i načela prihvaćenih od strane moderne znanosti, povezivati s poimanjima zapadnjačke metafizike. On je sam želio pisati taj maximum testamentum, to Univerzalno evanđelje, i poticao je svoje indijske učenike da mu pomognu u izboru materijala potrebnog za tu rekonstrukciju. Smatrao je da indijsku misao treba prevesti na europski jezik, učiniti od suhoparne filozofije, zakučaste Mitologije i čudno zasnovane Psihologije religiju koja će biti neusiljena, jednostavna, popularna, a istovremeno ispunjavati zahtjeve najviših umova.