Nevini

U središtu ovog djela je zapušteni ruralni mikrokozmos banijske Krajine – doslovne granice, ne političke – gdje se iz pepela spaljenih kuća rađa novi život, a povijest se prenosi šaptom ili u tišini.

Priča prati generacije lomnih ljudi: djeca nose teret odsutnih, despotskih očeva, nasljedujući krivnju i traume ratova, egzodusa i povrataka. Haler istražuje psihe žena osuđenih na samoću, gdje se intimne patnje prepliću s kolektivnim zaboravom. Jezik je poetski razlomljen u „stihovane“ odlomke, provokativan i hrabar, s naglaskom na žensku perspektivu – poput Lile Ceruolle iz Ferranteovih romana, ali na banijskoj razvalini.

Roman je suverena etablacija Haler kao vodećeg glasa srednjojužnoslavenske proze: impresivna zrelost, fascinantan stil i duboka psihološka analiza. Bez revizionizma, već s fokusom na individualnu traumu, djelo poziva na suočavanje s naslijeđem. Nagradama obilježena autorka, studentica arhitekture i suradnica medija, ovdje dokazuje da je nova generacija spremna razotkriti skrivene priče granice.