More i daleki gradovi

More i daleki gradovi Frane Alfirevića antologijska je pjesnička zbirka mediteranske i jadranske lirike, nastala u prijelomnom povijesnom trenutku ranih 1940-ih, što joj daje dodatnu kulturno-povijesnu vrijednost u kontekstu hrvatske književnosti. Riječ je o knjizi koja se danas pojavljuje rijetko na tržištu antikvarnih izdanja, osobito u dobro očuvanom stanju, te je zanimljiva i kao bibliografski i kao književni artefakt.

Alfirevićev pjesnički svijet oblikovan je intimističkom meditacijom o moru, putovanju i udaljenim prostorima, pri čemu se često prepoznaje diskretna podloga iskustva prostora Boke kotorske, koja se osjeća u senzibilitetu mora kao životnog i mentalnog horizonta. More u zbirci funkcionira kao središnji simbol – prostor smirenja, nostalgije i unutarnje refleksije – dok „daleki gradovi” označuju imaginarnu projekciju drugosti i nedostižnog.

Stilski, zbirka spaja tradicionalnu versifikaciju s blagim modernističkim pomacima, bez avangardne radikalnosti, ali s izraženom introspektivnošću i slikovitošću. U širem kontekstu autorova opusa, knjiga predstavlja zrelu fazu njegova lirskog izraza i karakterističan primjer mediteranske poetske senzibilnosti prve polovice 20. stoljeća. Zbog povijesnog konteksta izdanja i ograničene dostupnosti, ovo je izdanje relevantno i za kolekcionare i za istraživače hrvatske književne baštine.