Put u mrak

Guy de Maupassant (1850.–1893.), majstor francuske novele, u zbirci Put u mrak (izvorno priče iz kasnijeg razdoblja njegova stvaralaštva) okuplja neke od svojih najsumornijih i najpesimističnijih pripovijesti.

Za razliku od ranijih Maupassantovih veselijih i erotskih priča, ovdje dominira mračna strana života. Autor intenzivno prikazuje teme mentalnog propadanja, paralize, ludila, usamljenosti starosti, tjelesnog raspadanja i straha od smrti. Priče su pisane s izvanrednom psihološkom preciznošću i naturalističkom surovošću, što je tipično za Maupassantovo kasno razdoblje, kada je i sam bolovao od sifilisa i teškoća s psiho-fizičkim zdravljem.

Najpoznatije priče u ovoj zbirci obično uključuju motive opsesije, halucinacija i neumitnog propadanja (npr. priče poput Le Horla ili slične teme straha i ludila). Maupassant ovdje više nije samo kroničar normandijskog života i građanskih slabosti, već duboki istraživač tame ljudske duše.

Stil je, kao i uvijek kod Maupassanta, kristalno jasan, ekonomičan i majstorski – svaka rečenica ima svrhu. Put u mrak smatra se reprezentativnim za pesimističku stranu Maupassantova opusa i jednim od najsnažnijih svjedočanstava o strahu od gubitka razuma i identiteta u francuskoj književnosti 19. stoljeća. Rijetko je antikvarno izdanje Velzekove naklade.