Metodika književnog odgoja i obrazovanja

Dragutin Rosandić, jedan od utemeljitelja suvremene metodike književnosti u Hrvatskoj, u djelu Metodika književnog odgoja i obrazovanja sustavno razrađuje znanstvene temelje poučavanja književnosti. Knjiga polazi od shvaćanja da metodika nije samo priručna disciplina, već samostalna znanstvena grana koja povezuje književnu teoriju, pedagogiju, psihologiju i jezikoslovlje. Cilj joj je oblikovati nastavni proces u kojem učenik postaje aktivni sudionik — tumač, čitatelj i stvaralac književnog smisla.

Rosandić naglašava da nastava književnosti ne smije biti svodiva na analizu i interpretaciju teksta, nego mora razvijati estetsku osjetljivost, emocionalni doživljaj i misaonu slobodu učenika. U središtu metodičkog pristupa stoji književna komunikacija — odnos između autora, djela, učenika i nastavnika. Autor nudi modele interpretacijskog dijaloga i metode koje potiču sudioničko čitanje, povezano s osobnim iskustvom učenika.

Posebna vrijednost knjige jest u njezinu znanstvenom pristupu i jasno definiranim didaktičkim ciljevima: razvijanju kulture čitanja, kritičkog mišljenja i moralno-estetskih vrijednosti. Rosandićova metodika predstavlja temelj tzv. „zagrebаčke metodičke škole“ te je bila ključna za oblikovanje kurikula i stručne izobrazbe učitelja i profesora hrvatskoga jezika.

Djelo je i danas nezaobilazno u pedagoškoj i književnoj naobrazbi, jer spaja teoriju književnosti i praksu poučavanja u cjelovitu znanstvenu paradigmu književnog odgoja i obrazovanja.