Janko Matko

Hrvatski književnik (Brlenić kraj Krašića, 20. V. 1898 – Zagreb, 2. VIII. 1979). Od 1923. živio je u Zagrebu, gdje je obnašao različite dužnosti u kulturnom životu grada. Već prvim romanom Žrtva (1938) čvrsto je postavio glavne odrednice svojih proza. Tematizirajući nacionalnu povijest i ubacujući u nju slojeve natopljene ljubavnim zapletima i duhovnom religioznošću, uspio je osvojiti naraštaje hrvatskih čitatelja. Djela su mu prodana u nakladi od 350 000 primjeraka. U razdoblju 1938–78. objavio je dvadesetak romana. Među čitateljima su najpoznatiji Moć zemlje (1944), Dragulji i strasti (1970) i Bez krivnje krivi (1978). Neke od njih sam je i dramatizirao (Moć zemlje, Tajna i Pokajnik). Posmrtno mu je objavljena Kardinalova ljubav (1993), biografski roman o mladim godinama kardinala A. Stepinca. Mnoštvo zapleta, pobjeda na strani pravde i istine, crno-bijeli likovi u funkciji naracije, glorificiranje domoljublja i duboka religioznost, samo su neki od elemenata zbog kojih je njegova proza nailazila na širok krug običnih čitatelja. Književna kritika u njegovim romanima nije pronalazila umjetničke vrijednosti.