Italo Calvino

Italo Calvino (1923.–1985.) talijanski književnik, esejist i novinar, rođen 15. listopada 1923. u Santiago de las Vegasu, Kuba, od oca agronoma i majke botaničarke. Obitelj se 1925. vraća u Sanremo, Italija. Nakon gimnazije, Calvino upisuje poljoprivredu u Torinu, no zanima ga književnost, film i kazalište. Čita antifašističke autore (Vittorini, Ginzburg, Pavese). Godine 1943. prelazi na sveučilište u Firenci, a 1944. pridružuje se partizanskom pokretu i Komunističkoj partiji Italije. Diplomira književnost 1947. u Torinu, gdje započinje novinarsku karijeru.

Prvi roman, Staza do paukovih gnijezda (1947.), neorealistički prikaz partizanskog života, donosi mu priznanje. Slijedi zbirka pripovijedaka Posljednji dolazi gavran (1949.). Trilogija Naši preci (1952.–1959.) – Raspolovljeni viskont, Barun penjač, Nepostojeći vitez – alegorijski istražuje položaj intelektualca. Godine 1956. objavljuje Talijanske bajke, zbirku narodnih priča. U 1960-ima prelazi na eksperimentalnu književnost: Kozmikomike (1965.) i Te s nulom (1967.) spajaju znanost i fantaziju. Romani Nevidljivi gradovi (1972.) i Ako jedne zimske noći neki putnik (1979.) vrhunac su postmoderne, kombinirajući narativnu igru i filozofsku refleksiju. Eseji poput Američkih predavanja (1988.) definiraju književne vrijednosti: lakoću, brzinu, točnost. Umire 19. rujna 1985. u Sieni od moždanog udara.