Dobrica Ćosić

Srpski književnik i političar (Velika Drenova kraj Trstenika, 29. XII. 1921 – Beograd, 18. V. 2014). Kao polaznik poljoprivredne škole pristupio ljevičarskomu pokretu, 1941. otišao u partizane. Nakon rata postao pripadnik kulturne i političke elite, bio zastupnik u Narodnoj skupštini i član CK KPJ. U polovici 1960-ih razišao se sa službenom političkom strujom i zastupao isključiva nacionalistička gledišta s temeljnom tezom kako srpski narod ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve. Početkom 1990-ih, u procesu raspada federativne Jugoslavije, preuzeo je ulogu predsjednika zajednice Srbije i Crne Gore te je u tom svojstvu 1992. potpisao s Hrvatskom sporazum o napuštanju dijela okupiranoga hrvatskoga područja. Književno se afirmirao početkom 1950-ih nekonvencionalnim i vješto komponiranim romanom Daleko je sunce (1951); slijede Koreni (1954), ishodišno poglavlje velikoga romanesknog ciklusa što s nakanom povijesne rekapitulacije pokušava protumačiti proturječja ukupnoga društvenoga razvoja moderne Srbije. Središnji položaj u toj pripovjednoj freski, zamišljenoj po uzoru na klasične realističke modele, zauzimaju romani Deobe (I–III, 1961) i Vreme smrti (I–IV, 1972–79), prvi kao psihološka, a drugi kao dokumentarna studija o stradanjima obiteljske i narodne zajednice u velikim ratnim kampanjama. I u novijim romanima (Vreme vlasti, 1996) Ćosić je nastavljao problematizirati odnos pojedinca i vlasti, osobni i kolektivni moral. Njegovo se opsežno, epsko te stilski dotjerano pripovijedanje smatra predtekstom nacionalne koncepcije s historicističkim priklonom, kakvu je zastupao u esejistici.