Ivo Andrić
Ivo Andrić (9. listopada 1892. – 13. ožujka 1975.) bio je hrvatsko-bosansko-srpski književnik i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost s prostora bivše Jugoslavije (1961). Rođen je u Travniku, a školovao se u Sarajevu, Zagrebu, Beču i Krakovu. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je politički zatvorenik zbog simpatiziranja jugoslavenskog jedinstva. Nakon rata započinje diplomatsku karijeru, radeći u raznim europskim prijestolnicama.
Andrić je najpoznatiji po svojim romanima i pripovijetkama koje tematiziraju povijest i sudbinu Bosne i njezinih ljudi, često smještenih u osmanski i austrougarski kontekst. Njegova najpoznatija djela su "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica", koja zajedno čine svojevrsnu trilogiju o bosanskoj povijesti i mentalitetu. "Na Drini ćuprija", epski roman o viševjekovnoj povijesti grada Višegrada i njegovog mosta, donio mu je Nobelovu nagradu.
Stil mu je mirno-refleksivan, povijesno-informiran i duboko humanistički, a teme su često obilježene promišljanjem zla, sudbine, trpljenja i povijesnih ciklusa.
Andrić je ostavio bogat opus eseja, pripovijedaka i romana, a njegovo djelo i dalje zauzima važno mjesto u književnosti jugoistočne Europe.
Naslovi u ponudi
Dvije priče
Knjiga sadrži priče Priča o kmetu Simanu i Bife "Titanik".
Na Drini ćuprija
Eine Brücke über die Drina ist ein Roman von Ivo Andrić, der erstmals 1945 veröffentlicht wurde. Die Handlung spielt in Višegrad, einer kleinen bosnischen Stadt, und das zentrale Motiv ist die Brücke über die Drina, die im Laufe der Jahrhunderte ein Symbo
Priča o vezirovom slonu i druge priče
