Dnevnik Adama i Eve i druge pripovijetke

Dnevnik Adama i Eve i druge pripovijetke pokazuje Marka Twaina u jednome od njegovih najsuptilnijih i najsvestranijih proznih registara - u kratkoj formi, gdje se humor, satira, parabola i sentimentalnost međusobno ne isključuju, nego nadopunjuju.

Naslovni tekst, poznat iz cjelina Izvadci iz Adamova dnevnika i Evin dnevnik, polazi od biblijske priče o prvim ljudima, ali je pretvara u duhovitu i nenametljivo dirljivu minijaturu o različitim načinima gledanja na svijet. Adam je suzdržan, praktičan i zbunjen Evinom živahnošću, dok je Eva znatiželjna, osjećajna i sklona imenovati, tumačiti i pripisivati smisao svemu što vidi. Iz toga nesklada Twain izvodi komiku, ali i postupno gradi priču o privrženosti, zajedništvu i gubitku.

U širem izboru pripovijedaka dolaze do izražaja i druge bitne strane Twainova pisanja: sklonost apsurdu, precizno opažanje ljudske taštine, nepovjerenje prema društvenim konvencijama i osobit dar za pripovjedni obrat. Njegove kratke proze često počinju jednostavnom premisom, a završavaju kao satiričan komentar o moralu, vjerovanju, lakovjernosti ili samodopadnosti. U tome je njihova trajna snaga: iza lakoće i humora redovito stoji oštar uvid u ljudsko ponašanje.

Ova knjiga važna je i zato što pokazuje Twaina izvan okvira njegovih najpoznatijih romana. Ona otkriva autora koji je u kratkoj prozi jednako uvjerljiv kao u pustolovnom ili putopisnom pripovijedanju - duhovit, precizan i iznenađujuće nježan onda kada piše o bliskosti, usamljenosti i prolaznosti.