Oči

U zbirci pjesama „Oči” (1992.) Ivan Golub u središte svog pjesničkog promišljanja stavlja motiv oka — prozor duše, organ doživljaja i primarni medij susreta između čovjeka, svijeta i Boga. Nastala u zreloj fazi autorova stvaralaštva, poezija u ovoj zbirci spaja duboku teološku misao, filološku preciznost i prepoznatljivu lirsku jednostavnost. Golubovi stihovi prožeti su motivima svjetla, tame, prolaznosti, božanske milosti i ljudske čežnje za nedatnim. Oko u njegovim pjesmama nije samo fizikalni organ, već simbol duhovne budnosti, spoznaje i susreta lica k licu. Autor kroz kontemplativne i koncizne pjesničke forme istražuje kako se u svakodnevnim, naizgled malim trenucima i prirodnim pojavama prepoznaje duboki sakralni smisao. Pjesnički jezik Ivana Goluba iznimno je pročišćen, melodičan i slikovit, oslobođen suvišnog patosa, a nabijen značenjem i osjećajnošću. Objavljena u teškom ratnom razdoblju devedesetih, ova zbirka pruža čitatelju doživljaj unutarnjeg mira, nade i ljepote te svjedoči o dubokom prožimanju kršćanske duhovnosti i vrhunske hrvatske reliziozne lirike 20. stoljeća.