
Nestanak Odile
Psihološki roman iz kasnog razdoblja Simenonova stvaralaštva o nestanku osamnaestogodišnje djevojke, obiteljskom nerazumijevanju, usamljenosti i potrazi za osobnom slobodom.
Nestanak Odile (La Disparition d’Odile) psihološki je roman belgijskoga književnika Georgesa Simenona, izvorno objavljen 1971. godine, u završnom razdoblju njegova iznimno plodnog romanesknog stvaralaštva.
Osamnaestogodišnja Odile napušta obiteljski dom u Lausannei i odlazi u Pariz, ostavljajući bratu Bobu uznemirujuće pismo u kojem nagovještava samoubojstvo. Njezin nestanak pokreće potragu tijekom koje postupno izlaze na vidjelo nesporazumi, emocionalna udaljenost i poremećeni odnosi unutar obitelji.
Simenon koristi elemente kriminalističke fabule kako bi istražio psihološke motive svojih likova, njihovu usamljenost, potrebu za razumijevanjem i bijeg od nametnutih društvenih očekivanja. Neizvjesnost proizlazi ponajprije iz nemogućnosti istinskoga poznavanja druge osobe.
Roman pripada Simenonovim takozvanim teškim romanima (romans durs), djelima izvan popularnog ciklusa o inspektoru Maigretu, kojima je autor stekao ugled ozbiljnoga psihološkog i društvenog romanopisca.
Beogradsko džepno izdanje iz 1975. godine, objavljeno samo četiri godine nakon francuskog izvornika, zanimljiv je primjer recepcije Simenonove psihološke proze na jugoslavenskom književnom tržištu i popularne nakladničke kulture sedamdesetih godina.
One copy is available




