Egmont: Tragedija u pet činova
Goetheova tragedija prikazuje borbu grofa Egmonta protiv španjolske tiranije u Nizozemskoj 16. stoljeća. Njegova odanost slobodi i narodu dovodi do sukoba s vlastima, zatočeništva i tragične smrti.
Tragedija Egmont: Tragedija u pet činova (Egmont: Ein Trauerspiel in fünf Aufzügen, 1788.) Johanna Wolfganga von Goethea povijesna je drama o slobodi, političkoj represiji, osobnoj časti i sukobu pojedinca s apsolutističkom vlašću. Radnja je smještena u Nizozemsku 16. stoljeća, u vrijeme otpora španjolskoj vlasti i vjerskim progonima pod kraljem Filipom II.
Glavni junak, grof Lamoral od Egmonta, popularan je vojskovođa i zagovornik narodnih sloboda, koji uživa povjerenje stanovništva, ali podcjenjuje opasnost političkih spletki. Za razliku od opreznog Vilima Oranskog, Egmont vjeruje u vlastitu čestitost i mogućnost sporazuma s vladarom. Dolaskom okrutnog vojvode od Albe političke napetosti prerastaju u otvorenu represiju, a Egmont biva uhićen i osuđen na smrt.
Usporedno s političkom radnjom razvija se ljubavna priča Egmonta i građanske djevojke Klärchen, čija odanost i pokušaj spašavanja voljenoga završavaju tragično. Njezina sudbina dodatno naglašava sukob između osobne sreće i povijesnih okolnosti.
U završnici Egmont, suočen s pogubljenjem, doživljava simboličnu viziju slobode, koja njegovu smrt pretvara u moralnu pobjedu nad tiranijom. Goethe povezuje povijesne događaje s idealima prosvjetiteljstva i pokreta Sturm und Drang, oblikujući junaka čija plemenitost istodobno predstavlja njegovu snagu i političku slabost.
Djelo istražuje odnos slobode i odgovornosti, idealizma i političkog realizma te cijenu otpora samovolji vlasti. Tragedija je dodatno poznata po scenskoj glazbi Ludwiga van Beethovena, skladanoj 1810. godine.
Jedan primjerak je u ponudi
