Crna maslina
Omalena knjižica stihova "Crna maslina", po zgusnutosti bolnog iskustva žene i pjesnikinje, intimnog stvaraoca i javnog radnika, jedna je od najvrijednijih knjiga hrvatske poezije uopće.
Crna maslina je treća pjesnička zbirka izdana u Zagrebu 1955., nakon "Zore i vihori" (1947) i "Pjesme"(1948), te je jedna od središnjih zbirki u njenom opusu. Sadrži 44 pjesme u kojima je tematski interes ljubav koja se zahvaća u trojstvu s rođenjem i smrću te postavlja suodnos s panteistički koncipiranom prirodom ("Djevičanstvo", "Rijeka i more", "Ljubomor", "Odsutnost" ).
Rabeći vizualizacijski postupak povezivanja slika, u najuspjelijim pjesmama zbirke "Usnuli mladić" i "Ti koja imaš nevinije ruke", dolazi do potpune sraslosti osjetilnoga i vizualnoga. U obje pjesme prisutna je težnja prema transcendiranju čulnog iskustva i svijeta, kao i nadvladavanju napetosti između strasti i bola, odnosno opreke kratkih trenutaka sna i zaborava te duljih trajanja trpljenja i bespomoćnosti, dihotomija koje prožimaju cijelu zbirku.
Motiv neprepoznatljivosti drugog javlja se u više pjesama u konkretnim inačicama nestrpljiva žednog putnika ("Bio je žedan"), noćnoga gosta koji prođe i nestane ("Nokturno"), nepoznanice na žalu ("Ljubav i mjesec") u dominantnom elegičnom tonu pjesama koje variraju između balade i tužaljke. Slobodan stih odlikuje bogatom metaforikom čija se harmoničnost zasniva na sintaktičkim i kompozicijskim ponavljanjima te se konstruira u kombinaciji vitalizma na tragu Vladimira Nazora i esteticističke poetike, pjevnosti neosimbolističkih poticaja, pa i povremene biblijske inkantacije, u čemu se osjećaju odjeci W. Whitmana i Tina Ujevića.
Jedan primjerak je u ponudi
