Tibetanska knjiga mrtvih
Tibetanska knjiga mrtvih ključno je djelo tibetanskog budizma, prevedeno s izvornika koji pripada Mahayana tradiciji. Ovo izdanje temelji se na engleskom izdanju iz 1927. Waltera Y. Evans-Wentza i lame Kazi Dawe Samdupa.
Knjiga je ritualni posmrtni tekst, ali i vodič za žive, usmjeren na duhovnu pripremu za smrt i razumijevanje prirode svijesti. Tekst opisuje bardo, prijelazna stanja svijesti između smrti i ponovnog rođenja, podijeljena u tri faze: Čikhai bardo (trenutak smrti), Čonjid bardo (doživljaj stvarnosti s božanstvima) i Sidpa bardo (proces ponovnog rođenja). Služi kao "turistički vodič" za dušu, upućujući je kako prepoznati iluzije i postići oslobođenje (nirvanu) slušanjem uputa. Naglašava se filozofija budizma, posebno ideja o prolaznosti i nesvjesnom, uz moralna i ezoterijska učenja o ljudskoj prirodi.
Tekst je nadopunjen drugim izvorima Bardo Thödola (označeno zagradama) i uključuje tumačenja za lakše razumijevanje zapadnjačkoj publici. Sadrži predgovor Igora Uranića, ali uključuje i Jungov psihološki komentar. Namijenjena je čitateljima zainteresiranima za budizam i ezoteriju, no kritizirana je zbog Evans-Wentzove teozofske interpretacije.
Jedan primjerak je u ponudi
