Hrvatski fantastičari: Jedna književna generacija

Glavna tema – sinhronijski opis poetike specifične generacije hrvatskih pisaca koji su u hrvatsku književnost uneli elemente fantastičnog, ironičnog, metafikcionog i postmodernog pristupa, često kroz kratku priču. Pavičić ih naziva „fantastima“ ne u smislu klasične fantazije (kao kod Todorova), već kao generaciju koja koristi fantastično kao strategiju za kritiku stvarnosti, ironiju i igru sa književnim konvencijama u socijalističkoj Jugoslaviji. Ključni autori generacije o kojoj Pavičić raspravlja ili implicira: Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Stjepan Čuić, Damir Miloš, Ivan Babić, ali i širi krug „mlade proze“ 1970-ih (fantasti kao podgrupa). Knjiga je akademska, ali lucidna i pristupačna – hvaljena je kao jedna od najvažnijih analiza savremene hrvatske književnosti 1990-ih/2000-ih (npr. Booksa je naziva „jednom od najlucidnijih knjiga u savremenoj književnosti“). Nije popularna sinteza, već dubinska studija za studente i istraživače, sa naglaskom na teoriju kratke priče, postmodernizam i fantaziju.