Religije

Religijski je fenomen zapravo najvažnije pitanje današnjice. Nakon epopeje pozitivizma, zatim metamorfoze materijalizma, zamaha laicizacije te širenja ravnodušnosti pred eklipsom svetog, religiozno se vraća u velikom sjaju povećanjem broja različitih sljedbi i procvatom karizmatskih pokreta. Bog se ponovno rodio u srcima svjetovnog građanstva. Njegova je privlačnost poljuljala svjetovna društva, a njegova snaga nanovo pokrenula ljude u potrazi za ljubavlju i pravdom, za istinom i slobodom. Homo religiosus ne izranja samo iz starih svjetova: paleolitskog, neolitskog, hetitskog, egipatskog, grčkog, romanskog, etrurskog, keltskog, germanskog, slavenskog, latino-američkog. On postoji u središtu velikih religija Azije (hinduizma, budizma, taoizma), Afrike i Australije. On revno živi svoju vjeru u trima velikim religijama koje čine Abrahamovo potomstvo: judaizmu, kršćanstvu i islamu. Daleko od toga da se pomiri sa sve većim slabljenjem osjećaja religioznosti, kao što su neki vjerovali, moderno doba, "lišeno iluzija", zbog sve većeg jaza između beskonačnih čovjekovih želja i ograničenosti njegove egzistencije, zbog njegove ogromne želje za srećom i neminovnog tereta nesreće koji nosi, te zbog čovjekove težnje za životom i neizbježne smrtnosti, traži, usprkos svemu, nove razloge za nadu.