Raskrižje bez putokaza

Zbirka poezije "Raskrižje bez putokaza" autorice Slavice Bulić, objavljena 2000. godine, predstavlja suptilno i emotivno nabijeno lirsko ostvarenje. Sam naslov zbirke nosi snažnu metaforu o egzistencijalnim trenucima kada se čovjek nađe na životnoj prekretnici, suočen s odlukama i nemirima, a bez vanjskih smjernica ili gotovih odgovora koji bi mu pokazali pravi smjer. Kroz motivski bogate i dojmljive stihove, autorica progovara o širokom spektru ljudskih osjećaja — od tihe melankolije, usamljenosti i bolnih preispitivanja vlastite prošlosti, do nade, ljubavi i potrage za unutarnjim mirom. Njezina je poezija izrazito intimistička, iskrena i prožeta slikovitim pjesničkim slikama koje lako uspostavljaju emotivnu vezu s čitateljem. Lik pjesničkog subjekta u ovoj zbirci ne bježi od vlastitih ranjivosti, već ih prihvaća kao neizostavan dio zrelosti i osobnog rasta. Pisana pristupačnim, a opet pročišćenim i melodičnim pjesničkim jezikom, zbirka "Raskrižje bez putokaza" stoji kao dirljivi lirski zapis o vječnim ljudskim traženjima, neizvjesnosti i neumoljivoj potrebi za ponovnim pronalaženjem vlastita identiteta.