Staljinova slika i druge priče
Debitantska zbirka pripovijedaka Stjepana Čuića iz 1975. donosi alegorijske, politički intonirane i fantastične priče o totalitarizmu, strahu, ideološkom pritisku i apsurdu svakodnevice.
Zbirka pripovijedaka "Staljinova slika i druge priče" hrvatskog književnika Stjepana Čuića, objavljena 1975. godine (u izdanju zagrebačke "Mladosti"), jedno je od najvažnijih i najutjecajnijih ostvarenja hrvatske "fantastičarske" proze sedamdesetih godina 20. stoljeća. Ovom se zbirkom Čuić etablirao kao autentičan glas domaće književnosti koji spaja elemente groteske, političke satire i fantastike. Središnji motiv zbirke jest odnos pojedinca i represivnog ideološkog sustava. Kroz alegorijske i apsurdne situacije — u kojima se miješaju stvarnost, seoska i gradska svakodnevica te fantastični obrati — autor istražuje mehanizme straha, konformizma, dogmatizma i cenzure. Naslovna priča, kao i ostale u zbirci, na suptilan, ali oštar način progovara o posljedicama totalitarne svijesti i političkih pritisaka na običnog čovjeka u poslijeratnom društvu. Napisana izbruseno, s osjećajem za dijalog, crni humor i narativnu napetost, "Staljinova slika i druge priče" označila je prekretnicu u Čuićevu opusu. Djelo stoji kao dojmljiv književni spomenik jedne epohe, koji kroz spoj fantastike i društvene kritike pruža dubok uvid u psihologiju podložnosti i borbe za osobnu slobodu.
Jedan primjerak je u ponudi
