Prica - Tarski ciklus

Zlatko Prica rođen je 26. svibnja 1916. godine u Pečuhu, u mađarskoj Baranji, u trgovačkoj obitelji. Godine 1922. porodica seli u Zagreb, gdje Zlatko završava osnovnu školu i gimnaziju. Upisuje se 1937. na Umjetničku akademiju u Zagrebu (profesori O. Mujadžić i Lj. Babić), koju završava 1940. godine.

Prvu samostalnu izložbu priređuje 1941. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Iste godine je uhapšen i zatvoren u loguru "Danica" kraj Koprivnice. Radi crteže kojima dokumentira dramu logorskog života. Godine 1943. umjetnik odlazi u partizane. Ilustrira 1944., zajedno sa Edom Murtićem, poemu Ivana Gorana Kovačića "Jama".

Boravi kraće vrijeme u Parizu (1948.), u Stockholmu (1950.), a 1952. nekoliko mjeseci u Indiji (Karachi i New Delhi), gdje slika i u New Delhiju izlaže djela nadahnuta indijskim motivima.

Imao je velik broj samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a navodimo samo važnije Zagreb, New Delhi, Beograd, Rio de Janeiro, Sao Paulo, Venecija, London, Ljubljana, Düseldorf, Ascona, Paris, Skopje, Bochum, Tübingen, Pečuh, Split, Osijek, Berlin, Massa, Milano, Bologna, Zadar, Firenca, Venecija.

Njegovo bogato slikarsko stvaralaštvo možemo svesti na nekoliko najznačajnijih ciklusa: Samoborski ciklus 1938-1957, Plodovi zemlje 1957-1969, Anatomija prirode 1969-1971, Tarski ciklus 1971-1992, te Opatijski kišobrani od 1991.

Umro je 7. ožujka 2003. godine u Rijeci.