Bulke pored pruge

Bulke pored pruge autobiografski je roman za djecu Zorana M. Jovanovića, ispripovijedan u prvom licu kao sjećanje na djetinjstvo provedeno uz male željezničke stanice. Pripovjedač ima šest godina kada se s roditeljima doseljava na stanicu na kojoj njegov otac radi kao željezničar. Novi dom nalazi se iznad kolodvorskih prostorija, a dječaku svijet vlakova, tračnica, signala, skretnica i crvenih željezničarskih kapa postaje neiscrpan izvor zanimanja.

Posebno ga očaravaju crvene bulke koje rastu uz crne tračnice. One postaju jedan od najvažnijih simbola njegova djetinjstva, povezane s prirodom, bezbrižnošću i uspomenama na život uz prugu. Dječak upoznaje skretničara i druge ljude iz okolice, kreće u školu, sklapa prijateljstva i proživljava prve dječje simpatije. Svakodnevicu ispunjavaju igre, šetnje po tračnicama, promatranje vlakova, pecanje, građenje kula od pijeska i brojna mala otkrića.

Obitelj se zbog očeva posla ponovno seli, a dječak se mora privikavati na novu stanicu i nove prijatelje. Bezbrižan život prekida Drugi svjetski rat. Vlakovima počinju prolaziti vojnici, škola prestaje raditi, muškarce odvode, a među njima i dječakova oca. On s majkom bježi u samostan, gdje se djeca skrivaju od vojske. Kada se otac naposljetku vrati, svijet koji su poznavali više nije isti.

Roman suprotstavlja ljepotu djetinjstva razaranju koje donosi rat. Crvene bulke uz prugu simboliziraju toplinu uspomena i život koji opstaje unatoč gubicima, dok oproštaj od malih stanica označava završetak jednog važnog razdoblja odrastanja.