Egon Friedell

Egon Fridel (Egon Friedell, 1878–1938), rođen kao Egon Fridman, bio je austrijski književnik, glumac, pozorišni kritičar i istoričar kulture. Rođen je u Beču, gde je 1904. doktorirao radom o Novalisu kao filozofu. Vodio je bečki kabare Fledermaus i sa Alfredom Polgarom pisao kratke parodijske komade, među kojima se ističe Goethe (1908). Kao glumac sarađivao je s rediteljem Maksom Rajnhartom u Beču i Berlinu.
Najpoznatiji je po delu Kulturgeschichte der Neuzeit (1927–1931). U tri toma prikazao je evropsku kulturnu istoriju od kuge sredinom 14. veka do Prvog svetskog rata. Filozofiju, religiju, umetnost i nauku povezao je s političkim sukobima i svakodnevnim običajima. Kombinovao je esejističko tumačenje i anegdotu kako bi čitaocu dočarao način razmišljanja pojedinog razdoblja. U katalogu Arka knjige zabeleženo je hrvatsko dvotomno izdanje iz 1940. pod naslovom Kultura novoga vremena I–II: Od crne kuge do naših dana.
Fridel je sličan pristup primenio i na istoriju starog sveta. Njegov nedovršeni projekat Kulturgeschichte des Altertums obuhvata knjigu o Egiptu i starom Istoku i posthumno objavljenu kulturnu istoriju Grčke. U martu 1938, neposredno posle nacističkog pripajanja Austrije, oduzeo je sebi život u Beču, strahujući od hapšenja.
Naslovi u ponudi
Kultura novoga vremena I–II: Od crne kuge do naših dana
Monumentalna istorija evropske kulture od srednjeg veka do druge polovine 19. veka, koja povezuje umetnost, filozofiju, religiju, nauku, političke događaje i društvene promene.
