Mirko Jelušić

Književnik (Podmoklice/Podmoklitz, danas Semily, 12. XII. 1886 — Beč, 22. VI. 1969), sin Hrvata iz Kastva, željezničkoga službenika. Najkasnije od 1888. živio u Beču, gdje je završio gimnaziju i 1912. doktorirao filozofiju tezom Stirners Erbe. Ein Beitrag zur Kritik des individualistischen Anarchismus. Za I. svjetskoga rata u austro-ugarskoj vojsci, poslije bio bankovni činovnik, filmski scenarist i novinar te od 1923. urednik kulturne rubrike u bečkim novinama Deutschösterreichische Tages-Zeitung i 1924. urednik dječjega Hexen-Alamanacha (Beč). Promičući njemstvo Austrije, potkraj 1920-ih pristupio je nacionalsocijalističkomu pokretu, a bio je i na istaknutim položajima u društvima Kampfbund für deutsche Kultur i Bund deutscher Schriftsteller Österreichs. Nakon pripojenja Austrije Trećemu Reichu bio je 1938. postavljen za povjerenika u bečkom Burgtheateru, no ubrzo se povukao – prema dijelu izvora – zbog razilaženja s J. Goebbelsom i nastavio djelovati publicistički. Nakon II. svjetskoga rata bio je više puta uhićivan i – među ostalim – optužen kao veleizdajnik. Naposljetku je 1949. oslobođen zbog slaboga zdravlja te je u Beču živio kao slobodni književnik. — Javio se pjesmama s motivima iz austrijske povijesti u tjedniku Die Muskete (Beč 1906), pripovijetkama i – za I. svjetskoga rata – dramama o vojničkom junaštvu, no veći je uspjeh doživio tek povijesnim romanom Caesar (1929), prvom u nizu romansiranih biografija koje su – unatoč nerijetko ahistorijskomu pristupu – 1930-ih bile iznimno popularne (više desetaka izdanja na nekoliko jezika te preradbe za mladež i pozornicu), što se uglavnom tumačilo zasićenošću čitateljstva avangardnim strujanjima i kriznim ozračjem kojemu odgovaraju prikazi karizmatičnih vođa. Premda su neki kritičari u njima iščitavali i tragičnost iznimnoga pojedinca te konačni besmisao volje k moći (npr. M. Horvat 1931) – što se svakako može reći za obradbu priče o Don Juanu (1931) – zastupljenije je stajalište kako su barem njegovi prvi romani izravno nadahnuti usponom B. Mussolinija (Caesar) i A. Hitlera (Cromwell, 1933). U romanima nakon 1945. češće je pak tematizirao šire povijesno zbivanje, a okušao se i u drugim žanrovima – primjerice, osebujnom zbirkom anegdotskih zapažanja o poznanicima Soldaten, Künstler, Leut’ und Herrschaften (1961), koju je ilustrirao A. Gerstenbrand. — Ističući njegovu pripadnost hrvatskoj naciji, autorizirane je prijevode romana već u poč. 1930-ih objavilo nakladno poduzeće »Binoza« (Cezar. Zagreb 1931, preveo Z. Gorjan; Don Juan. Zagreb 1932, preveo T. Prpić – ulomci te godine u 15 dana). U sklopu tih nastojanja, u travnju 1932. posjetio je Zagreb i održao predavanje o »Ersatz-kulturi«, osvrnuvši se s antimodernističkih polazišta na tehničku reprodukciju i masovne medije (o tom je poslije objavio i raspravu Ersatzkultur und Kulturersatz, 1933). Iako su njegove izjave prigodom imenovanja 1938. u dijelu hrvatskoga tiska izazvale komentare kako narodnosno očitovanje prilagođuje tržišnim okolnostima, osim u periodicima Slawonischer Volksbote (1938. ulomak romana Der Ritter) i Deutsche Zeitung in Kroatien (1944. esej o velikanima), djela su mu do 1945. tiskana u Glasu naroda (1940. Mati Grakho), Hrvatskom narodu (1942. u nastavcima roman San o Carstvu – Der Traum vom Reich; 1944. pripovijetka Dragulji vojvotkinje od Sunderlanda), Ustaškoj mladeži (1942. ulomak romana Hanibal) i samostalno (Hanibal. Zagreb 1944, bez oznake prevoditelja). U svibnju 1943. pak Deutsches Volkstheater gostovao je u Zagrebu s njegovom dramom Samurai, koja je gotovo istodobno u prijevodu V. A. Beka i obradbi V. Rabadana izvedena i na zagrebačkom radiju. God. 1943. dobio je Grillparzerovu nagradu.

DJELA (izbor): Das Buch der Dreizehn. Wien 1920. — Der Thyrsosstab. Wien—Leipzig 1920. — Caesar. Wien—Leipzig 1929 (engl. izd. London 1930; hrv. izd. Zagreb 1931; tal. izd. Milano 1931; esper. izd. Budapest 1934; franc. izd. Paris 1937; španj. izd. Barcelona 1941). — Don Juan. Die sieben Todsünden. Wien—Leipzig 1931 (hrv. izd. Zagreb 1932; tal. izd. Milano 1932; češko izd. Praha 1934). — Cromwell. Wien—Leipzig 1933 (engl. izd. London 1939). — Ersatzkultur und Kulturersatz. Wien—Leipzig 1933. — Deutsche Heldendichtung. Leipzig 1934. — Hannibal. Wien—Leipzig 1934, Berlin 1934 (hrv. izd. Zagreb 1944). — Der Löwe (Henrik Lav). Wien—Leipzig 1936. — Geschichten aus dem Wiener Wald. Wien 1937. — Der Ritter (Franz von Sickingen). Wien—Leipzig 1937. — Der Soldat (Gerhard von Scharnhorst). Wien 1937. — Streit um Agnes. Leipzig 1937. — Der Traum vom Reich (Eugen Savojski). Berlin 1941. — Samurai. Wien 1942. — Bastion Europas. Wien 1951. — Der Stein der Macht. Salzburg—München 1958. — Soldaten, Künstler, Leut’ und Herrschaften (suautor A. Gerstenbrand). Wien 1961. — Asa von Agder. Wien—Berlin—Stuttgart 1964.

LIT.: J. Horvat (jh): Hrvat – autor njemačke literaturne senzacije. Jutarnji list, 19(1930) 2. II, str. 13. — De Livno: U posjetima kod Mirka Jelušića. Jutarnji list, 20(1931) 15. XI, str. 19. — (Prikazi knj. Cezar): M. Horvat, Život i rad, 4(1931) VIII/49, str. 1034–1035. — K. Rimarić-Volinski, Hrvatska prosvjeta, 19(1932) 9, str. 193–202; 10, str. 217–224. — (Prikazi knj. Don Juan): J. Horvat (jh), Jutarnji list, 20(1931) 11. XI, str. 7. — I. Frol (I. F.), Signali, 1(1932) 2, str. 44. — I. Hergešić (H.), Obzor, 73(1932) 15. VI, str. 2–3. — M. Horvat, Život i rad, 4(1932) XI/65, str. 702–703. — Mirko Jelušić. Jutarnji list, 21(1932) 3. IV, str. 8. — I. Esih: Mirko Jelušić u Zagrebu. 15 dana, 2(1932) 8, str. 116–118. — I. Hergešić (H.): Prava i lažna kultura. Obzor, 73(1932) 8. IV, str. 2–3. — M. Hanžeković (M. Gabrijel): »Binoza«, »vergli« i »ringlšpili«. Danica, 3(1933) 106, str. 3–4. — G. Brigljević (B.): Mirko Jellusich i Zeraldina Katt. Vidici (Beograd), 1(1938) 1, str. 30–31. — Novi ravnatelj Burgtheatra o smjernicama svoga rada. Obzor, 78(1938) 24. III, str. 4. — »Poslovi« i narodnost. Kultura, 3(1938) 6, str. 10–11. — Repertoar bečkog Burgtheatra. Mi i vi (Beograd), 1(1938) 6, str. 28. — Z. Milković: Mirko Jelušić. Ustaška mladež, 2(1942) 41, str. 15–16. — V. Kovačić: Gostovanje Deutsches Volkstheatera u Zagrebu. Nova Hrvatska, 3(1943) 30. V, str. 11. — D. Goltschnigg: Jelusich, Mirko. Neue deutsche Biographie, 10. Berlin 1974, 398. — J. Sachslehner: Führerwort und Führerblick. Mirko Jelusich. Zur Strategie eines Bestsellerautors in den Dreißiger Jahren. Wien—Köln—Weimar—Böhlau 1985. — N. Vončina: Hrvatska radio-drama do 1957. Zagreb 1988. — L. Fertilio: Poslanici Nezavisne Države Hrvatske u Trećem Reichu: Mile Budak. U: Š. Š. Ćorić, 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. Zagreb 1995, 132. — Jelusich, Mirko. Deutsche biographische Enzyklopädie, 5. München 1997, 318–319.

Filip Hameršak (2005)