
Svetište
Sve osobine Folknerovog jedinstvenog talenta naći ćemo u romanu „Svetište“ (1931), koji karakteriše tipičan foknerovski stil, instrument usmeren na otkrivanje svih onih sila koje nemilosrdno isporučuju njegove likove zajedničkom prokletstvu.
Mračan i kontroverzan roman koji istražuje korupciju, moralni propad i nasilje na američkom Jugu, smešten u izmišljeni okrug Joknapataufa. Često smatran jednim od Folknerovih najpristupačnijih, ali ipak provokativnih dela, roman šokira svojim sirovim prikazom zla i društvenih tabua.
Radnja prati Templ Drejk, mladu studentkinju iz bogate porodice, čija se naizgled bezbrižna afera sa alkoholičarem Govanom Stivensom pretvara u noćnu moru. Nakon saobraćajne nesreće, Templ završava u rukama kriminalaca u napuštenoj seoskoj kući, gde je brutalno zlostavlja Popaj, impotentni i sadistički gangster. Njen pokušaj bekstva vodi je do bordela u Memfisu, gde postaje žrtva dalje eksploatacije. Istovremeno, priča prati Horasa Benboua, idealističkog advokata koji pokušava da brani Lija Gudvina, nepravedno optuženog za ubistvo, dok se suočava sa sopstvenim moralnim granicama.
Fokner koristi nelinearnu naraciju i složene likove da bi razotkrio mračnu stranu društva - od korumpiranih institucija do licemerja viših klasa. Templinina transformacija od naivne devojke do slomljene figure simbolizuje gubitak nevinosti, dok Popaj otelotvoruje čisto zlo. Roman kritikuje društvene norme i pravosudni sistem, ostavljajući čitaoca sa osećajem nelagode.
„Utočište“ je snažan prikaz moralne dekadencije, cenjen zbog svoje psihološke dubine i Foknerove sposobnosti da uhvati složenost ljudske prirode u svetu bez pravde.
Jedan primerak je u ponudi